Bethville

Bethville Nekada davno, kada smo slikali s velikim foto aparatima i slike razvijali u “mra nim sobama”, živjela je mala djevojčica zvana Lilibeth. Imala je riđu kosu i voljela je da udara nogama o zemlju. Bila je jako nestašna. Jednom se jako razboljela i morala je dugo biti zatvorena u ogromnoj, prljavoj bolnici kojoj je bila jako potrebna renovacija. Sve se u bolnici bukvalno raspadalo. Čak su se I zidovi gulili. Liftovi su se tresli I škripali. Mala, mršava curica koja je nosila naočale nije imala nikoga da ju nasmijava i zabavlja ali kako se nije ničega bojala, često bi noću krišom izašla iz svoje bolničke sobe. Voljela je da šeta dugim mračnim hodnicima maštajući o svemu što bi ona popravila kada bi imala potreban alat. Ona bi pričvrstila sve prekidače, keramičke pločice koje spadaju sa zidova i ofarbala i osvježila sve zidove bolnice.

Nakon par godina Lilibeth je porasla i postala lijepa djevojčica. Doktori su uspjeli da je izliječe. Dozvolili su joj da se vrati doma i da ponovno krene u školu. Postala je pametna i poslušna djevojčica. Htjela je da nadoknadi svo izgubljeno vrijeme, vrijedno je učila i poslije škole je sebi sašila torbu od starih samtanih pantalona. Torba je bila divna, imala je nekoliko pretinaca sa posebnim dzepom za tašnicu. Lilibeth ili radije Beth, kako bi je trebali zvati (jer je ipak već porasla u veliku djevojku), je bila jako zainteresovana za slikanje fotografija. Upisala se u fotografsku školu gdje su je učili kako se sastavlja foto aparat, kako koristiti dugmiće I fokusirati aparat uz savršeno svijetlo i poslije izrađivati slike u mračnoj sobi. Dok su je podučavali o ovim misterioznim temama, upoznala je momka koji se zvao Chris. Chris je uvijek bio nasmijan I nosio je ruksak u kojem je nosio mapu. Od tog dana su Beth i Chris svugdje išli zajedno. Beth je za Chrisa sašila držač za foto aparat. Istraživali su stare i napuštene fabrike, istraživali deponije smeća i peli se na visoke dimnjake fabrika. U jednom momentu su se zaljubili, iako ne znaju tačno kada, i Iodlučili se vjenčati iako nisu mogli priuštiti svadbu. Beth je za sebe sašila vjenčanicu i prijatelji su nam pomogli da organizujemo vjenčanje. Beth nije nikuda išla bez svoje torbe, u kojoj je čuvala razna blaga koja su nam često pomogla.

Jednom prilkom na putu prema svadbi, jedan od pokazivača u auto je otpao. Beth je odmah u svojoj torbi našla pet šarafa I šrafciger s kojim je popravila pokazivač. Njena torba je uvijek bila čista I uredna. Nikada u njoj nije bilo smeća ali je uvijek nosila sedam žvaka s kojima bi mogla zalijepiti pločice na zid ili ih ponuditi prijateljima. U torbi je uvijek nosila četiri pribora za pisanje– nalivpero, hemijsku olovku, flomaster i olovku s kojom smo potpisali bračni list. Uvijek je nosila konop dug sedam metara u slučaju nevolje. Bili su jako sretni i često su se selili. Kad god bi se nešto interesantno dešavalo u svijetu, Chris bi na svojoj mapi pronašao to mjesto u koje bi se odmah uputili . Slikali su i snimali dešavanja koja bi potom poslali novinskim kućama ili televizijskim stanicama. Chris je čak naučio kako da upravlja avionom da bi mogli brže pristići na željena odredišta.

Na putovanjima smo upoznali mnoge zanimljive ljude koje smo pozivali da nas posjete. Voljeli su da spavaju u šatorima i da pjevaju uz gitatru pokraj logorske vatre. Beth je uvijek bila spremna za neočekivane događaje. U jednom pretincu svoje torbe je držala bateriju od devet volti, pribor za šivanje (u slučaju da se Chrisov ruksak pokida), metar, tri spajalice, četiri štapića za čiščenje ušiju I mali nož koji je uvijek bio potreban na kampiranju. Beth i Chris nažalost nisu imali djecu pa su živjeli u momentu, od dana do dana. U torbi koja je bila puna različitih stvari, Beth je također imala mali đžep za svoju tašnu u kojoj bi držala novčanice i kovanice. Jednog dana, kada su bili daleko od svog doma, Beth se jako razboljela i od tada je morala da stalno boravi u krevetu. Cijeli svijet se razboljeo za Beth, prijatelji nisu mogli dolaziti u posjetu i zajedno pjevati kraj logorske vatre. Umjesto toga su stizala pisma i razglednice za Beth u kojima su je prijatelji obavjeeštavali o svojim životima i avanturama. Chris joj je čitao sva pisma dok je Beth ležala u svom krevetu i na mapi joj je pokazivao odakle su pisma ili razglednice stizale. Vrlo je važno napomenuti da nisu nikada izgubili smisao za humor, čak ni za trenutak.

Iako je Beth bila vezana za krevet, uvijek je obavljala neobične poslove. Popravila je sve produžne kablove i šivala je na svojoj šivačoj mašini. Kada je izgubila snagu, odlučila je da upotrijebi sav novac koji je skupljala u svojoj torbi da kupi veliki komad zemlje. Uspjela je preko interneta da kupi zemljište ali nije uspjela da posjeti i vidi svoj komad zemlje jer je postajala sve slabija. Da bi izbjegla razmišljanje o svojoj bolesti , ona i Chris su smišljali planove kako bi upotrijebili svoje komad zemlje i šta bi na njemu sagradili.

Smislili su čak i ime za svoju zemlju – BETHSFIELD. Beth nažalost nije uspjela da vidi svoj komad zemlje. Chris je uzeo svoju mapu i odmah je otišao da posjeti zemljište, kao što je nekada radio zajedno s Beth, samo ovaj put sam. Posjetio je BETHSFIELD. Zakopao je omiljenu torbu svoje supruge ispod velikog kamena nad tri žalosne vrbe. Tačno se sje

ao svih stvari koje je Beth nosila u torbi. Tačno je znao raspored i odredio koordinate i stepene na svojoj mapi, minute i sekunde: 51*07'47”N i 19*33'41”E. Prijatelji od Beth i Chrisa su zasadili cvijeće i drveće pokraj kamena ispod kojeg je zakopana torba od Beth. Divan, bajkovit šumarak je narastao oko kamena. Voće sa drveća se koristilo za pravljenje pudinga, marmelada, vina i likera. Posebno mjesto u šumarku je odabrano za logorsku vatru oko koje bi prijatelji pjevali uz gitaru kao što je Beth voljela. Prijatelji još uvijek dolaze u posjetu, sjede oko logorske vatre i često vide Chrisov avion, koji maše sa svojim krilima dok leti iznad njihovih glava i koji ih podsjeća da Chris nije zaboravio Lilibeth. Godine prolaze i svijet se i dalje mijenja. Drveća i krošnje rastu. Svako dijete, koje se nekim čudom nađe u šumarku, razmišlja o tome šta bi stavilo u torbu od Beth koja se nalazi ispod njihovih stopala. Najvjerovatnije nešto što bi im bilo potrebno u teškim i neočekivanim trenutcima. A šta Vi mislite? Šta bi vi stavili u torbu?



Autori Elżbieta i Krzysztof Kusz Prevod: Mirna White